RODNA JEDNAKOST U IZRADI KOBASA I SALAMA

 

Deseti “marca” dan je kada sevnički salameri već 57. godinu zaredom održavaju natjecanje u pravljenju salama i priređuju priredbu u tu čast. Godine odrastanja odavno su prošle, ali ono što se sve te godine ne mijenja je da na salamijadu nemaju pristup dame.
Zato su one pokazale svojim muževima da se ne kane boriti za svoje mjesto u njihovom društvu, nego da su sposobne i same organizirati žensku salamijadu. Zamišljeno – učinjeno!
Već treću godinu ženska salamijada održava se istovremeno kad i muška, po ugledu na muške, ali ipak sa "ženskim štihom" i posebnim salamerskim osjećajem.

Organizatorice te priredbe imaju svoju predsjednicu, organizacijski odbor, ocjenjivačku komisiju u kojoj su, naravno, samo dame, te priredbu s glazbom i modnom revijom koju organizira glavni sponzor Kopitarna.

Članice Udruge Zlatna šajba, one koje su predale salame na natjecanje, a bilo ih je šest, pojavile su se u subotu navečer, dojmljivo uređene, na ulazu u Stari grad Sevnicu. Proglašenje rezultata, zakuska, pokoja čaša vina, pa revija i zabavni program, sve je to stalo u nekoliko sati ženske sevničke salamijade.

Damama smo, kao pravi kavaliri, u ovom izvješću dali prednost, ali salamijada je tog dana počela puno ranije.

Već su u prijepodnevnim satima, u Vinskoj kleti Mastnak, župan sevnički Srečko Ocvirk i predsjednik Društva salamarjev Petar Camloh dočekali delegacije gradova i društava iz Slovačke, Austrije, Srbije, Mađarske i Hrvatske te, naravno, i susjednih udruga iz Slovenije, na obavezno druženje i ručak. Protokol se već godinama ne mijenja: kraći zabavni program zbog svečanije atmosfere, pozdravni govori, razmjena poklona, ručak, ugodno druženje, pa polagano pripremanje za silazak u Sevnicu, u šator.

Svečarsko ozračje koje je vladalo u vinskoj kleti u Krakovu zamijenila je opuštena atmosfera velikog šatora i prostora Gostilne Vrtovšek. Salameri iz svih krajeva Slovenije, gosti iz susjednih zemalja, uzvanici i mnoštvo znatiželjnika koji su došli provesti nekoliko sati u dobrom raspoloženju stvarali su neopisivu gužvu. Raspoloženje je raslo i pomalo se osjećala napetost iščekivanja do objave rezultata i proglašenja pobjednika. Samoborska ekipa bila je sastavljena od “pravih horvatskih muževa”, na čelu s veteranom Milinkom Perkovićem. Naša je osmorka dočekala proglašenje rezultata, zadovoljna plasmanom među prvih deset, iako je očekivala i nešto više.

 

M. Tadić